Povijest grada

Šibenik je najstariji samorodni hrvatski grad na Jadranu, glavni grad te kulturno, obrazovno, upravno i gospodarsko središte Šibensko-kninske županije.

Prvi put se spominje na Božić 1066. u darovnici kralja Petra Krešimira IV, pa se naziva i Krešimirovim gradom. Do epidemije kuge polovicom 17. stoljeća bio je najveći grad na cijeloj istočnoj obali Jadrana.

Među hrvatskim gradovima ističe se jedinstvenim položajem na središnjem dijelu hrvatskog Jadrana, u slikovitu i prostranu zaljevu na potopljenom ušću rijeke Krke.

U neposrednoj blizini Šibenika nalaze se dva nacionalna parka i jedan park prirode koji uz brojne druge ljepote Šibenik čine turističkim rajem za sve ljubitelje prirode.

Nacionalni park „Krka“  obuhvaća površinu od 109 km² najljepšeg toka rijeke Krke i donji tok rijeke Čikole kojeg uz prirodne ljepote krasi i bogata kulturno povijesna baština.  Drugi Nacionalni park „Kornati“ nalazi se u sklopu kornatskog otočja  s 152 otoka. Zbog izuzetnih krajobraznih ljepota, zanimljive geomorfologije, velike razvedenosti obalne crte i naročito bogatih biocenoza morskog ekosustava, skupina od 89 otoka proglašena je nacionalnim parkom.

Također treba  spomenuti i obližnji Park prirode „Vransko jezero“, najveće prirodno jezero u Hrvatskoj kojem je dominantna karakteristika što je posebni ornitološki rezervat s 256 vrsta ptica.

Prekrasni arhipelag grada Šibenika čine 242 otoka, otočića, hridi i grebena sa svega 10 otočkih naselja. Najpoznatiji među njima svakako su Zlarin – otok koralja, Krapanj – otok spužvara i Prvić, otok na kojem su oduvijek boravili šibenski plemići.